"These streets will make you feel brand new, big lights will inspire you..." Tako o New Yorku pjevaju Alicia Keys i Jay Z u pjesmi Empire State of Mind nazivajući ga betonskom džunglom u kojoj ništa nije nemoguće. Pročitah negdje i da je to grad u kojem snovi postaju stvarnost. Istina, moj san o nezaboravnom putovanju je dolaskom u NY postao stvaran, toliko zastrašujuće stvaran da sam se ponekad htjela uštipnuti i uvjeriti samu sebe da ne sanjam. Onaj trenutak kad prvi put izađeš iz podzmene negdje na Manhattanu usred svih tih nebodera i gomile ljudi na ulici je, rekla bih, presudan. U tom trenutku, ili ga zavoliš ili zamrziš.


Moj 'presudni' trenutak izgledao je ovako: iscrpljena od desetosatnog letenja i svih procedura na aerodromu vučem kofer, koji mi se tada čini teži nego ikad prije, prema izlazu iz podzemne. Znam da trebam izaći na križanju 53.Ulice i Lexington Avenije i onda dvadesetak blokova propješačiti do stana. Ta brojka od 20-ak blokova zvučala je tako puno, vjerojatno zbog umora i jet lag-a, ali kad sam se napokon izvukla iz podzemne na ulicu sav umor kao da se odjednom pretvorio u neku pozitivnu energiju kojom je grad zračio. I odmah sam ga zavoljela! Prvu njujoršku večer proveli smo šetajući po Upper East Sideu, gdje smo i bili smješteni, te u obližnjem Starbucksu gdje smo ispijajući velike šalice kave planirali aktivnosti za sljedeći dan.
Laku noć, New York! Avantura počinje sutra! :))

Prvo jutro u NY započelo je šetnjom niz čuvenu Petu aveniju. Ekskluzivni dućani, luksuzni izlozi... pravi raj za šopingholičare (one dubljeg džepa, naravno:). Cijelim putem do Midtowna osvrtala sam se lijevo, desno, dizala pogled u visine ne prestajući se diviti svemu oko sebe. Neki bi to nazvali samo hrpom betona, ali mene je očaravalo. Prva stvar koja me nije očarala bila je nemoguća gužva na Times Squareu. Uspjeli smo se popeti na stepenice odakle nam se pružao pogled na cijeli Trg. Stotine turista, svjetleće, šarene reklame, LED svjetla, video ekrani opravdano ga čine najpoznatijim trgom na svijetu i centrom svjetske zabavne industrije.











Pošto taj dan još nismo kupili karte za podzemnu, propješačili smo veliki dio Manhattana, pa su nam gradski parkovi bili idealno mjesto za odmor i uživanje u popodnevnom suncu. Prvi koji smo 'upoznali' i u koji smo se svaki dan svog boravka u New Yorku vraćali bio je Bryant park. Poznat i po tome što je Nikola Tesla svaki dan tu hranio golubove, park je omiljeno mjesto mnogim Njujorčanima, u što smo se i sami uvjerili jer, iako ima puno mjesta za sjesti, ponekad je bilo teško naći slobodnu stolicu. Na svim stolićima sličan prizor: ili prozirne plastične posudice sa salatom ili lijepo upakirani sendviči iz lanca restorana Pret a Manger i 'coffee to go'. Nama je to bilo dovoljno da se zaljubimo! :)

Jedna od znamenitosti koju smo vidjeli taj dan bila je i najveća željeznička stanica na svijetu Grand Central Terminal. Sa svoja 44 perona i 67 tračnica čini šestu po redu najposjećeniju svjetsku turističku destinaciju. Odmah sam se sjetila prve epizode popularne Tračerice i prvog pojavljivanja Serene van der Woodsen upravo na tom kolodvoru. Moram priznati da mi je tada na telki cijeli Terminal izgleda puno veći nego sada uživo. :)

Najimpresivniji dio dana, a možda i cijelog putovanja, bio je posjet Rockefeller centru s čijeg se vrha, poznatog kao Top of the Rock, pruža nevjerojatan pogled na cijeli Manhattan. Na par posljednjih fotografija možete vidjeti kako izgleda stražnji ulaz te dvorište iza Centra (osim zadnje fotke, tu smo slučajno nabasali na studio američke televizijske kuće CBS). A što se tiče pogleda sa 70-og kata, toliko me očarao da zaslužuje poseban post. O tome i ostalim danima u predivnom New Yorku moći ćete čitati uskoro. Do tada, pozdrav svima! :)